Proslava Sv. Antuna Padovanskog u Letincu

U utorak, 13.06.2017 god. proslavljen je blagdan Sv. Antuna Padovanskog u Letincu. Svetu misu predvodio je brinjski župnik vlč.Pejo Ivkić, a euharistijsko slavlje animirao je zbor UBDM Brinje sa pučkim pjesmama kako bi i ostali puk sudjelovao u pjevanju. Svetom Antunu hodočastilo je i mnoštvo vjernika susjednih župa. Od davnih dana tradicija je na našim područjima da se nakon mise obilazi oko oltara u tišini i s molitvom što se nastavilo i ove godine.

Nakon mise nastavilo se druženje u krugu Crkve.

ŽIVOTOPIS SV.ANTE PADOVANSKOG

Sv. Ante rodom je Portugalac, rođen u Lisabonu 1195. godine, ali je ipak

općenito poznat kao Padovanac jer je njegov apostolski rad vezan za Padovu, u

kojoj svetac nađe svoje posljednje počivalište. Antun potječe iz plemenite

lisabonske obitelji, a na krštenju je dobio ime Fernando.

U petnaestoj godini, nakon duge molitve i razmišljanja , Fernando napušta

bogatu obiteljsku palaču i odlazi u samostan redovnika augustinaca kraj Lisabona.

Upravo njima svetac zahvaljuje intelektualnu naobrazbu, koja ga je učinila jednim

od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Ubrzo napušta

Lisabon i odlazi u Coimbru u augustinski samostan sv. Križa i tu ostaje do

svećeničkog ređenja.

U veljači 1220. godine Fernando, oduševljen franjevačkom duhovnošću,

traži dopuštenje da napusti augustince i pridruži se franjevačkom pokretu. Postaje

franjevac i uzima novo ime – Antun.

Odlazi u Maroko gdje ga zahvaća teška bolest. Napušta afričko tlo i kreće

u domovinu, ali Bog vodi njegov put prema Asizu gdje se susreo sa sv. Franjom,

koji je u njemu otkrio veliki talent.

Putuje od Italije do Francuske pronoseći kršćanima ljepotu Radosne vijesti.

Zahvaljujući njegovim naporima te naporima brojnih franjevačkih i dominikanskih

misionara, kršćanska je Europa u nekoliko godina stekla novu svježinu vjere.

Antunov se zadatak nije ograničavao samo na propovijedanje. Nosio je i ostala

bremena dužnosti i odgovornosti: poglavar svojega reda u Italiji, začetnik

teoloških studija u svojemu redu. Sam je poučavao u Bologni, u Montpellieru, u

Padovi, a u kratkim je predasima sastavio djela koja su mu, zbog duboke učenosti,

zaslužila naslov crkvenog naučitelja.

Takav je bio Antun, svetac koji se nije zatvorio u siguran mir svoje sobice,

znanstvenik koji ne pozna samo put od katedre do knjižnice, nego čovjek koji

štuje istinu, apostol mira i dobrote, zaštitnik siromaha, koji se uvijek i svugdje

otvoreno suprotstavlja nasilnicima.

Dosegnuvši svega 36 godina, rastočen naporima i vodenom bolešću,

Antun je spremno i u duhu vjere dočekao čas prijelaza k Ocu. U petak 13. lipnja

1231. na putu prema Padovi u samostanu Arcella ugasio se za svijet jedan od

najvećih apostola Isusa Krista i njegova evanđelja. Pokopan je u Padovi, a

njegov se grob nalazi u veličanstvenoj bazilici zvanoj „il Santo“.

Ni punu godinu kasnije papa Grgur IX. svečano ga je uvrstio u red svetih.

Mnoga je čudesa učinio za života. Neposredno poslije smrti pripisuju mu brojna

čudesna ozdravljenja, službeno ispitana i zajamčena, a brojna su se čudesna

uslišanja po njegovu zagovoru nastavila i dalje pa traju sve do današnjih dana.