Proslava Sv. Antuna Padovanskog u Letincu
U utorak, 13.06.2017 god. proslavljen je blagdan Sv. Antuna Padovanskog u Letincu. Svetu misu predvodio je brinjski župnik vlč.Pejo Ivkić, a euharistijsko slavlje animirao je zbor UBDM Brinje sa pučkim pjesmama kako bi i ostali puk sudjelovao u pjevanju. Svetom Antunu hodočastilo je i mnoštvo vjernika susjednih župa. Od davnih dana tradicija je na našim područjima da se nakon mise obilazi oko oltara u tišini i s molitvom što se nastavilo i ove godine.
Nakon mise nastavilo se druženje u krugu Crkve.
ŽIVOTOPIS SV.ANTE PADOVANSKOG
Sv. Ante rodom je Portugalac, rođen u Lisabonu 1195. godine, ali je ipak
općenito poznat kao Padovanac jer je njegov apostolski rad vezan za Padovu, u
kojoj svetac nađe svoje posljednje počivalište. Antun potječe iz plemenite
lisabonske obitelji, a na krštenju je dobio ime Fernando.
U petnaestoj godini, nakon duge molitve i razmišljanja , Fernando napušta
bogatu obiteljsku palaču i odlazi u samostan redovnika augustinaca kraj Lisabona.
Upravo njima svetac zahvaljuje intelektualnu naobrazbu, koja ga je učinila jednim
od najučenijih crkvenih ljudi Europe na početku 13. stoljeća. Ubrzo napušta
Lisabon i odlazi u Coimbru u augustinski samostan sv. Križa i tu ostaje do
svećeničkog ređenja.
U veljači 1220. godine Fernando, oduševljen franjevačkom duhovnošću,
traži dopuštenje da napusti augustince i pridruži se franjevačkom pokretu. Postaje
franjevac i uzima novo ime – Antun.
Odlazi u Maroko gdje ga zahvaća teška bolest. Napušta afričko tlo i kreće
u domovinu, ali Bog vodi njegov put prema Asizu gdje se susreo sa sv. Franjom,
koji je u njemu otkrio veliki talent.
Putuje od Italije do Francuske pronoseći kršćanima ljepotu Radosne vijesti.
Zahvaljujući njegovim naporima te naporima brojnih franjevačkih i dominikanskih
misionara, kršćanska je Europa u nekoliko godina stekla novu svježinu vjere.
Antunov se zadatak nije ograničavao samo na propovijedanje. Nosio je i ostala
bremena dužnosti i odgovornosti: poglavar svojega reda u Italiji, začetnik
teoloških studija u svojemu redu. Sam je poučavao u Bologni, u Montpellieru, u
Padovi, a u kratkim je predasima sastavio djela koja su mu, zbog duboke učenosti,
zaslužila naslov crkvenog naučitelja.
Takav je bio Antun, svetac koji se nije zatvorio u siguran mir svoje sobice,
znanstvenik koji ne pozna samo put od katedre do knjižnice, nego čovjek koji
štuje istinu, apostol mira i dobrote, zaštitnik siromaha, koji se uvijek i svugdje
otvoreno suprotstavlja nasilnicima.
Dosegnuvši svega 36 godina, rastočen naporima i vodenom bolešću,
Antun je spremno i u duhu vjere dočekao čas prijelaza k Ocu. U petak 13. lipnja
1231. na putu prema Padovi u samostanu Arcella ugasio se za svijet jedan od
najvećih apostola Isusa Krista i njegova evanđelja. Pokopan je u Padovi, a
njegov se grob nalazi u veličanstvenoj bazilici zvanoj „il Santo“.
Ni punu godinu kasnije papa Grgur IX. svečano ga je uvrstio u red svetih.
Mnoga je čudesa učinio za života. Neposredno poslije smrti pripisuju mu brojna
čudesna ozdravljenja, službeno ispitana i zajamčena, a brojna su se čudesna
uslišanja po njegovu zagovoru nastavila i dalje pa traju sve do današnjih dana.
